reformna pedagogija, sustav kritičkih pedagoških ideja, teorija i pokreta s kraja XIX. i poč. XX. st. Njezini su se zastupnici suprotstavljali tradicionalnoj intelektualističkoj školi i formalnoj pedagogiji J. F. Herbarta i njegovih sljedbenika te predlagali niz promjena u odgoju i obrazovanju: promjene škol. sustava, nove obrazovne sadržaje, drugačiju organizaciju i metode rada, promijenjen položaj učenika u nastavi (samorad, samostalnost). Gl. predstavnici reformne pedagogije bili su J. Dewey, G. Kerschensteiner, H. Gaudig, A. Ferrière, É. Claparède, O. Decroly i dr.